Ona predstavlja remek-djelo istočnjačkog građevinarstva, jedan je od najljepših spomenika orijentalno-sakralne arhitekture na Balkanu. Spada u „zavičajne“ hramove. Husein-paša Boljanić, rodom iz pljevaljskog sela Boljanići, dva puta je bio hercegovački sandžak-beg. Po legendi, odluku da gradi džamiju donio je kada je sa vojskom došao iz Carigrada i zalogorovao u blizini manastira Svete Trojice. Zemlju za svoju džamiju osvojio je domišljatošću. Zatražio je od starješine manastira onoliko zemlje koliko pokrije volujska koža. Kad je obećanje palo, kožu je isjekao u tanku traku i njome obuhvatio popriličan komad tla. Vješti neimari podigli su građevinu „da ljepše ne bijaše“, po uzoru na carigradsku medresu Mehmed paše Sokolovića. Bogato su je ukrasili, ornamentima, biljnim motivima, citatima iz Kurana. Vitko minare je prezidano 1911, visoko je 42 m. U džamiji se čuva rukopis Kurana iz 16. vijeka.

Veliki kulturno-istorijski značaj za Pljevlja ima Gazi-Husein pašina džamija, u samom centru grada, podignuta 1562. godine. Ona predstavlja remek-djelo istočnjačkog građevinarstva, jedan je od najljepših spomenika orijentalno-sakralne arhitekture na Balkanu. Spada u „zavičajne“ hramove. Husein-paša Boljanić, rodom iz pljevaljskog sela Boljanići, dva puta je bio hercegovački sandžak-beg. Po legendi, odluku da gradi džamiju donio je kada je sa vojskom došao iz Carigrada i zalogorovao u blizini manastira Svete Trojice. Zemlju za svoju džamiju osvojio je domišljatošću. Zatražio je od starješine manastira onoliko zemlje koliko pokrije volujska koža. Kad je obećanje palo, kožu je isjekao u tanku traku i njome obuhvatio popriličan komad tla. Vješti neimari podigli su građevinu „da ljepše ne bijaše“, po uzoru na carigradsku medresu Mehmed paše Sokolovića. Bogato su je ukrasili, ornamentima, biljnim motivima, citatima iz Kurana. Vitko minare je prezidano 1911, visoko je 42 m. U džamiji se čuva rukopis Kurana iz 16. vijeka.