Na pojedinim mjestima Morača kao da je dijamantom brusila stijene, koje su tako uglačane da se jedino lišajevi i mahovina primaju za podlogu. Sunce, koje u različito doba dana, pod drugačijim uglom, obasjava kamene strane, stvara neponovljivu igru boja i sjenki, ovjekovječenu na platnima mnogih slikara, ne samo crnogorskih. Morača je jedna od najvećih rijeka u središnjem dijelu Crne Gore. Njen kanjon i voda stanište su endemskih vrsta. U Morači, pored potočare, živi autohtona glavatica, jedna od najvećih salmonidnih vrsta u Evropi (Salmo marmoratus) i endemični strun – pastrmka neobično velikih zuba, kojima duguje i latinsko ime Salmo dentex. Rijeka je u donjem toku poznata po dubokim virovima, naročito kod Vezirovog mosta u Podgorici. Iako prolazi kroz najveći crnogorski grad, zadržava svoju divlju i nesputanu ćud. Na putu do Skadarskog jezera sakuplja brojne pritoke i puni najveće jezero na Balkanskom poluostrvu.
[5]
[6]Ima u Crnoj Gori i dubljih i dužih kanjona, ali malo koji poput Platija – kako je naziv za kanjon Morače – u tolikoj mjeri ulivaju strahopoštovanje svima koji drumom ili vodom prođu kroz njih.