Brod mira doputovao u Crnu Goru

A A A
Ocijeni >

"Brodom mira” juče su, u okviru projekta “Globalno putovanje za nuklearni slobodni svijet”, doputovali Hibakuše. Riječ je o ljudima koji su preživjeli eksplozije nuklearnih bombi bačenih prije 69 godina od strane SAD-a na Hirošimu i Nagasaki.

O svojim stravičnim iskustvima, koja prenose po cijelom svijetu, Hibakuše su govorili i novinarima u kotorskoj Galeriji solidarnosti. Zabilježili smo dio ovih svojevrsnih opomena, prenosi Radio Kotor.

Hatori Mišiko je imala 16 godina kada je atomska bomba bačena na Hirošimu. U vrijeme rata radila je kao sestra u vojnom medicinskom odjeljenju. Od hipocentra bombardovanja bila je udaljena 3,5 kilometara.

Od siline eksplozije izgubila je svijest. Spasio je japanski vojnik koji je ubacio sklonište od avio-bombardovanja gdje je provela nekoliko dana bez vode i hrane. Nakon rata napustila je Hirošimu, ali se njene patnje nastavljaju zbog diskriminacije koju kao Hibakuša doživljava u japanskom društvu i zbog bolesti izazvanih radijacijom. Od 1985. Hatori Mišiko drži predavanja po školama o opasnostima nuklearnog ratovanja. Hibakuše su teško nalazile bračne drugove, a nerijetki su bili i razvodi kada bi se saznalo da su od onih koji su preživjeli atomsku bombu. I potomci ovih ljudi označeni su kao Hibakuše.

Li Jongkeun je pripadnik druge generacije Korejanaca u Japanu. Njegov otac se doselio u Japan nakon što je ova država kolonizirala Koreju. Radio je u Japanskoj željeznici i kao petnaestogodišnjak  doživio je bombardovanje Hirošime na putu do posla.

Pretrpio je teške opekotine na vratu i nogama i ucrvljane rane. Posebno je, kaže, bio ponižen kada se po njemu, iako ranjenom, pomokrio japanski vojnik. Pored Korejanaca u Japanu nakon atomske bombe ističe težak položaj pripadnika drugih nacija, posebno zarobljenika: Amerikanaca, Australijanaca, Kineza... 

Sakata Takanari, tada petnaestogodišnjak, preživio je atomski udar kao srednjoškolac mobilisan na poslovima brodogradilišta "Micubiši” udaljenog tri kilometra od hipocentra. Izgubio je svijest, a kada se probudio vidio je da mu je cijelo tijelo izbodeno komadićima stakla. U danima koji su uslijedili gledao je paklene prizore ljudi koji u Hirošimi pate od teških opekotina i ugljenisana tijela koja su plutala rijekom. Nakon rata liječio se od brojnih bolesti izazvanih radijacijom. 

Mise Seikiro je imao 10 godina kada je bomba, dok je svirao na orguljama, pogodila njegov rodni grad Nagasaki. Prije nego što ga je udar odbacio, instiktivno je zaklonio oči rukama i bacio se na pod. Na sreću, njegova cijela porodica je preživjela atomsku bombu.

Hakaria Mičio je imao osam godina kada je bomba pala na 3,8 km od njegove kuće u Nagasakiju. Pretrpio je teške povrede izazvane radijacijom.

Sakašita Noriko, tada dvogodišnjakinja, preživjela je bombardovanje atomskom bombom u svojoj kući u Nagasakiju udaljenoj 1,4 km od hipocentra. Najupečatljivije i veoma opasne su bile, kaže, izuzetno kontaminirane radioaktivne „crne kiše”.

Sugino Nobuko bila je u svojoj kući kada je bomba pala na samo 1,3 kilometra dalje. Sa majkom je kao jednogodišnja beba bila zatrpana ruševinama iz kojih su ih izvukle komšije. Njen stariji brat, regrutovan u japansku vojsku kao student, poginuo je u blizini mjesta gdje je bomba pala na Hirošimu

Nakamura Motoko je preživjela atomsku bombu bačenu na  Hirošimu kao 11-mjesečna beba. Zadobila je opasno zračenje mnogo kasnije kao srednjoškolka dok je sa majkom u centru grada tražila izgubljene članove porodice. U svojim svjedočenjima govori i o intergeneracijskim efektima atomskog bombardovanja, jer njena najstarija kćer pati od poremećaja štitaste žlijezde.     

Brod mira sa Hibakušama juče je u popodnevnim satima isplovio iz Kotora i nastavio svoju misiju protiv nuklearnog ratovanja.

Na ovom brodu je u julu prošle godine održana prezentacija Crne Gore i to zahvaljujući saradnji NTOCG sa Kancelarijom Počasnog Konzula u Japanu.

Pogledajte kako je bilo na promociji u Tokiju